Silom prilika dobio sam cimera na neodređeno vrijeme. Simpatičan momak, crnac, baptist. Zove se Stanley i dolazi iz Alabame. Pošto sam ja poznat kao izrazito pokvaren čovjek koji voli podjebavat one za koje ocijeni da su intelektualno inferiorniji od mene, uzeo sam si za pravo pitati druga Stanleya kako to da on kao crnac vjeruje u Isusa Krista. Prostodušni Stanley isprva nije shvatio u čemu je fazon pa sam morao malo dublje ući u problematiku crnog čovjeka i bijelog Boga. "Slušaj Stanley", otpočnem pažljivo. "Isus je Sin Božji, je li tako?", moj drugar potvrdno klima glavom. "Rođen je od majke Židovke koju je oplodio Duh Sveti koji je očito bio Šveđanin", Stanley me prekida, ništa mu nije jasno. "Kakve to gluposti pričaš, kako Duh Sveti može biti Šveđanin?". "Samo pogledajmo Isusovu fizionomiju", kažem ja njemu i nastavim: "Da je kojim slučajem sin dvoje Židova bio bi vjerojatno visok oko 155 cm, ako znamo da su ljudi prije 2000 godina bili niži i do 25 centimetara od današnjeg prosjeka, imao bi tamniju nijansu još uvijek bijele kože, veliki patlidžan na mjestu nosa, a plave melgibsonovske okice mogao bi slobodno zaboravit. Stoga isključujemo mogućnost da je Isus bio Židov i priklanjamo se teoriji renesansnih slikara koji su ga slikali kao preteču Björn Borga".
"Očito je da me zajebavaš. Neka ti bude. Samo jedna stvar mi nije jasna. Otkud ti to da su ljudi bili 25 centimetara niži prije 2000 godina". Tu sam ga čekao, kakva stopostotna prilika, došao mi je kao na volej. "To je bar lako, evolucija Stanley, evolucija". Sav ponosan volejčinom koju sam opalio, pogledom pratim putanju zamišljene lopte kako odsjeda u gornjem lijevom kutu Stanleyeva gola. "Ali ja ne vjerujem u evoluciju. Samo majmun može vjerovat da je čovjek nastao od majmuna", kaže Stanley dok lakoćom jednog Beare skida naoko neobranjivu loptu. Tu sam se ja malo zbunio i počeo zamuckivat. Nisam mu htio priznat, ali osjećao sam se kao popišan cvijet.
Tako dakle, dečko očito traži grubu igru. Znam i ja igrat đonom. Dosta je bilo Niko Kranjčar fora, kao šatro fantasista, zajebancija i šega na terenu, igram za publiku, a protivnik mi uklizava i lomi zglobove. Nema više zajebancije - počinjem cepat.
Polako se zakuhavam i krećem u protunapad. "Htio sam reći, kako to da ti kao crni čovjek vjeruješ u bijelog Boga? Ako isključimo evoluciju i ostala komunistička sranja, ipak ostaje činjenica da je Isus bio bijelac. Nemoj se ljutit dragi Stanley, ali ja mislim da su crni ljudi koji vjeruju u bijelog Boga još uvijek robovi bijelog čovjeka".
Kako bezobrazno, kako drsko! Kao Muhammad Ali u najboljim danima – Serem kao Feuerbach, ubadam kao Nietzsche. Kakvo maestralno razbijanje protivnikove rošade! Kao Kasparov u glasovitom meču za titulu svjetskog prvaka iz 1985., kad je protiv onog papka Karpova upotrijebio „Sicilijanku“ preokrenuvši meč u svoju korist da bi postao najmlađi svjetski prvak u povijesti. Likujem, kao grčki antički heroj trčim počasni krug, glave ovjenčane lovorovim vijencem koji mi je na glavu osobno stavila muza Klio. Zeus se ponosi, a Kaliopa me zavodnički mjerka. Kao iz vedra neba, Stanley prekida moje slavlje i vraća me sa Olimpa u surovu realnost. "Ti možda vjeruješ da je Bog bijelac, Šveđanin ili nešto treće, a ja znam da je Bog crnac". Zaprepašten uzvikujem: "Fuck me Charlie!" Stanley se samo smješka, sjedi smiren u naslonjaču, izgleda tako spokojno i sigurno, kao čovjek koji je spoznao sve tajne nespoznatog kozmosa, izgleda kao jebeni crni Goethe u Eckermanovim opisima.
Što je sa mnom? Kakvo je moje duševno stanje nakon ovakva dva intelektualna šamara? Ja se osjećam jadno. Kao Branko Ćopić (to je onaj što je izvršio samoubojstvo šiknuvši se s mosta) kad dođe pred Krkija (to je onaj debeli sveznadar što je pisao debele knjižurine) malo, skromno, balavo, intelektualno inferiorno. Uvijek sam sebe izvrgnem takvoj sramoti kad svoj ježeva kučica intelekt suprotstavim intelektualnim gromadama koji su odavno izvjesili svoje zastave na krovove apsolutnih istina.
Depresivan sam, teško mi je. Srećom, Dunav protječe nedaleko od mog stana, a ni mostova ne manjka...
Stan the Man